Francuska: ambasada francuska

Granice današnje Francuske podudaraju se s drevnom Galijom, koju su nastanjivali Gali, keltski narod. Galiju su osvojili Rimljani u 1. stoljeću pr. n. e., pa su Gali usvojili romanski jezik i kulturu. Kršćanstvo se ukorijenilo u Galiji u 2. i 3. stoljeću naše ere. Istočne granice Galije uz Rajnu osvojila su germanska plemena u 4. stoljeću, prvenstveno Franci, od kojih dolazi staro ime zemlje, "Francie".

Iako se osnutak francuskog kraljevstva obično smješta u 5. stoljeće, Francuska se kao zasebna zemlja prepoznaje od 9. stoljeća, kad se franačko kraljevstvo Karla Velikog podijelilo Verdunskim sporazumom iz 843. na tri dijela. Istočni dio je bio začetak današnje Njemačke, zapadni Francuske, a srednji Italije.

Nasljednici Karla Velikog vladali su Francuskom do 987. godine, kad je vojvoda Hugo Capet okrunjen za kralja Francuske. Na prijestolju su se u sljedećih osamsto godina izmijenile tri dinastije: Capet, Valois i Bourbon. Kraljevstvo je ukinuto 1792. godine, kad je Francuska revolucija (1789. - 1794.) uspostavila republiku.

Francuska je tijekom 19. i 20. stoljeća izgubila brojne kolonije, bogatstvo i vodeći položaj među državama svijeta. U Prvom i Drugom svjetskom ratu bila je na strani pobjednika. Od 1958. godine Francuska je stabilna predsjednička demokracija poznata kao Peta Republika.

Poslijeratno zbližavanje Francuske i Njemačke bilo je ključno za ekonomsku integraciju Europe, pa je u siječnju 1999. godine uveden euro. Danas se Francuska zalaže za još veće političko, vojno i sigurnosno ujedinjenje Europe.

Politika

Ustav Pete Republike usvojen je općim referendumom 28. rujna 1958. godine. Dao je mnogo veće ovlasti izvršnoj vlasti u odnosu na Parlament. Predsjednik se izravno bira na pet godina. Predsjednik imenuje predsjednika vlade, predsjeda kabinetom, zapovijeda oružanim snagama i sklapa državne sporazume.

Assemblée Nationale (francuski parlament) je glavno zakonodavno tijelo. Svi se zastupnici izravno biraju na pet godina. Postoji i Senat, gdje senatore bira izborni odbor na devet godina, a svake tri godine bira se jedna trećina Senata. Senat ima ograničene zakonodavne ovlasti, a u slučaju neslaganja između dva doma, Parlament ima posljednju riječ. Vlada ima jak utjecaj na određivanje dnevnog reda Parlamenta.

Pokrajine

Zemljopis

Francuska ima raznolik reljef, od obalnih nizina na sjeveru i zapadu, gdje Francusku oplakuje Sjeverno more i Atlantski ocean, do gorskih lanaca na jugu (Pireneji) i jugoistoku (Alpe). Najviši vrh je Mont Blanc (4807 m) na Alpama, dugo godina navođen i kao najviši vrh Europe.

Dvije Francuske obale međusobno se jako razlikuju. Na sredozemnoj obali, počevši od talijanske granice, nižu se rtovi, uvale i mali poluotoci - krajolik koji je od Azurne obale stvorio jedno od najuglednijih turističkih područja u Francuskoj. Dalje, prema zapadu, obala postaje ravna i pjeskovita, s prostranim Lionskim zaljevom u kojemu se nalazi delta Rhone. Na Atlantskoj se strani otvara veliki Biskajski zaljev, čiji sjeverni dio pripada Francuskoj. Tu je obala niska i ravna, krajolikom prevladavaju pješčani sprudovi, sve do dubokih estuarija Gironde i Loire, gdje ima stjenovitih dijelova obale, a pred njom su otoci. Visok i "iskrzan" poluotok Bretagna, izložen jakim strujama i vjetrovima, proteže se između Atlantskog oceana i kanala La Manche. Duž La Manchea nižu se dijelovi obale s visokim strmim brdima, dok je na sjeveroistoku obala niska i pjeskovita.

Gospodarstvo

Francusko gospodarstvo se sastoji od razvijenog privatnog poduzetništva i znatnog ali opadajućeg državnog vlasništva.

Velike površine obradive zemlje, primjena najnovije tehnologije i subvencije učinile su Francusku vodećom poljoprivrednom silom Zapadne Europe.

Vlada i dalje vrši znatan utjecaj na ključne segmente infrastrukture. Ima većinsko vlasništvo u željezničkim, energetskim, zrakoplovnim i telekomunikacijskim tvrtkama.

Od početka 1990-ih država postupno prodaje svoje udjele u France Telecom, Air France i osiguravajućim, bankovnim i vojnim segmentima.

Euro je početkom 2002. godine posve zamijenio francuski franak. Dominantno političko, gospodarsko, znanstveno i kulturno središte Francuske je Pariz, a u usporedni s njim ostali su gradovi mali. Uzrok leži u povijesnim događajima, u političkom centralizmu i pogodnom geografskom položaju. Francusko gospodarstvo šesto je po veličini u svijetu, a četvrti je po redu svjetski izvoznik, što je čini jednom od najbogatijih zemalja svijeta čiji stanovnici ostvaruju vrlo visok brutto nacionalni dohodak. Jedna je od osnivača Europske unije, a po veličini teritorija, njezina je najveća članica. Franciska je također jedna od osnivačica Ujedinjenih naroda, te jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, što potvrđuje njeno veliko političko značenje u svijetu. Uz to, jedna je od 8 svjetski priznatih nuklearnih sila, kao i jedna od članica NATO saveza.

Stanovništvo

Stanovništvo Francuske broji oko 61 milijun, a prosječna gustoća naseljenosti je 110 stanovnika po km2. Najgušće su naseljeni dijelovi oko Pariza, velikih luka, industrijskih regija, a najmanje planinska područja. Danas 70,8% stanovništva radi u tercijarnim djelatnostima (najviše u turizmu), samo 4,3% u moderniziranoj poljoprivrednoj proizvodnji, a ostalih 24,9% u sekundarnom sektoru. Privredni razvoj i potreba za radnom snagom doveli su do useljavanja znatnog broja stanovništva iz drugih europskih država i francuskih prekomorskih kolonija. Uz to, veliki je mortalitet, a slab natalitet, pa Francuska daje najmanji broj iseljenika, a prima najveći broj useljenika.

Sastav stanovništva Francuske relativno je homogen, mada su današnji Francuzi nastali miješanjem više naroda. Velika većina stanovnika su politički Francuzi, unutar kojih razlikujemo etničke Francuze, i njima više ili manje srodne narode koji se bore za svoj etnički identitet, među ovima su, viz.: Franko-Provansalci, Okcitanci, Katalonci, Baski pa i keltski Bretonci. Najaktivniji su Korzikanci čiji je najpoznatiji pripadnik Napoleon Bonaparte, rođen 1769. u Ajacciu. Alzašani i Lorenci, germanskog su porijekla.

Nisu se doskora znali točni podaci o manjinama, jer je pojam "etnička manjina" gotovo nepoznat u Francuskoj. Naime, još od Francuske revolucije država primjenjuje "zakon tla" (droit du sol), koji kaže da su prebivalište i etnički identitet nerazdvojni, tj. onaj tko živi u Francuskoj automatski je Francuz. Etničke manjine su kroz povijest asimilirane na sve načine, i to vrlo uspješno.

Tek je nedavno, i to pod pritiskom Europske Unije, Francuska dala iole važnija prava etničkim manjinama.

Službeni jezik je francuski, ali postoji više lokalnih jezika: baskijski, bretonski, katalonski, korzički, flamanski, njemački (elzaški), okcitanski. Francuska vlada i školstvo tek su odnedavno dopustili njihovo korištenje. Regionalni se jezici danas uče u nekim školama, ali francuski ostaje jedini službeni jezik, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.

Religije

Glavna religija u Francuskoj je katoličanstvo. Više od 80% stanovnika se izjašnjava kao katolici, ali to je zapravo samo tradicionalna vjerska pripadnost, jer najveći dio ljudi uopće ne drži katoličkih obreda, s obzirom da je Francuska još od Francuske revolucije vrlo svjetovna zemlja. Ipak, u njoj se nalazi Lourdes, možda najslavnije katoličko mjesto hodočašća na svijetu.

Islam se u zadnjih pedeset godina jako proširio Francuskom zbog muslimanskih doseljenika iz bivših kolonija u sjevernoj Africi. Danas oko 5% stanovništva Francuske prakticira islam.

Protestantizam se znatno smanjio nakon progona u 16. i 17. stoljeću, pa protestanti danas čine samo 2% stanovništva.

Židovi čine samo 1% stanovništva, ali to je čak jedna trećina ukupnog broja Židova u Europi. Židovska je zajednica oduvijek igrala vrlo važnu ulogu u Francuskoj, kako gospodarski tako i kulturno.

Kultura

Francuska je svijetu dala ogroman doprinos u kulturi. U 17. i 18. stoljeću je njezin kulturni utjecaj bio toliki da je francuski bio lingua franca Europe, kao danas engleski.

Državni praznici (neradni dani)

Poveznice

Vanjske poveznice

Države u Europi

Samostalne države

Albanija • Andora • Armenija³⁾ • Austrija • Azerbejdžan¹⁾ • Belgija • Bjelorusija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Cipar³⁾ • Crna Gora • Češka • Danska⁴⁾ • Estonija • Finska • Francuska³⁾ • Grčka • Gruzija¹⁾ • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Kazahstan¹⁾ • Kosovo ²⁾ • Latvija • Lihtenštajn • Litva • Luksemburg • Mađarska • Makedonija • Malta • Moldavija • Monako • Nizozemska³⁾ • Norveška⁴⁾ • Njemačka • Poljska • Portugal⁴⁾ • Rumunjska • Rusija¹⁾ • San Marino • Slovačka • Slovenija • Srbija • Španjolska⁴⁾ • Švedska • Švicarska • Turska¹⁾ • Ujedinjeno Kraljevstvo⁴⁾ • Ukrajina • Vatikan

Zavisni teritoriji:

Akrotiri i Dhekelia • Ålandski otoci • Gibraltar • Guernsey • Otok Man • Føroyar • Jersey • Jan Mayen • Svalbard

Nepriznate države:

Abhazija⁵⁾ (Gruzija) • Gorski Karabah (Azerbejdžan)³⁾ • Južna Osetija⁵⁾ (Gruzija) • Pridnjestrovlje (Moldavija) • Turska Republika Sjeverni Cipar (Cipar)³⁾

¹⁾ Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji. ²⁾ Proglasilo neovisnost 17. veljače 2008.. Priznalo ga 46 država članica UN-a (kolovoz 2008.) ³⁾ U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom. ⁴⁾ Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe. ⁵⁾ priznata od strane Ruske Federacije i Nikaragve